Danas ulazim u bolnicu u popodnevnim satima. Još uvijek se nisam spakirala, niti skontala šta ću ponijeti. Sve sam u nekom fazonu kao da se to dešava nekom drugom. Mama je jako nervozna, ali svoje muke oko mog stanja izbacuje preko hrane (ne jede, već kuha). Već dva dana me duši pitanjima šta će mi…
Već sat vremena sjedim pred vratima anesteziologa i čekam da pogledaju nalaze i daju zeleno svijetlo da mogu u četvrtak pod nož. Čekanje me inače izlučuje… Danas specijalno. Brojim pločice, Brojim ljude što prolaze,čudim se toj zeleno plavoj boji zidova. Vrata su istrugana, vjerojatno od ležećih pacijenata koje prevoze. Pod maskama ne možeš razaznati lica….
NKTB i Romanova mi ubaciše bubu u uši da razmišljam o svojim porocima… Prvo i osnovno su kafa i cigare. Teški ovisnik o te dvije tvari. Bez kafe ujutro ne mogu progledati, a kamoli progovoriti. Znači dok ne salijem prvu šolju kafe u sebe, ne gledaj me, ne obraćaj mi se, pravi se da me…
U svakoj fazi života sam imala neke “naj” knjige koje su me držale u tom periodu. Počevši od “5 prijatelja” (dakle škola), preko Danielle Steel i H.C. Meyer i njihovih ljubića kroz srednju školu, pa Agathe Cristie i sl. Zadnjih godinu dana sam u fazi Kriminalistike (koja me uvijek privlačila), pa su mi zadnja pročitana…
Iza nas je 10 godina života u zajednici (svekrva, muževi brat i sestra).Svekrva (s kojom nemam baš idiličan odnos) prvi put odluči otići kod kćeri na 7 dana. Ide sutra ujutro, a u kući vlada sveopće oduševljenje. Djeca planiraju vikend party-e :))) U petak krećemo s pidžamama, pizzama, filmski i muzički maraton. Ja se ne…
Već mjesec dana znam za operaciju koja me čeka 18.2., ali sam to potisnula sa strane, da sam skoro zaboravila. Do prije dva dana…kad sam shvatila da moram povaditi nalaze i onda mi bljesnu. Niti znam šta ću spremiti, ni koliko ću ostati…Nisam pitala kirurga šta me čeka. I odjednom se pojavi nesigurnost i oklijevanje….
U petak sam imala majstore po kući, mijenjala pločice u hodniku, tako da nakon dolaska s posla nisam mogla u kuću (osim preskakanja preko balkona, izgledala kao majmunče), što mi je bio savršen izgovor za izlazak u podužu šetnju (Čitaj: 11 km). Za subotu smo planirali odlazak u brdo do nekih špilja ako nas vrijeme…
Tip sam osobe koja može dugo gutati i šutjeti, sebi jesti zbog x nekih stvari, ne reagirati. Međutim, kad dođe moment pucanja, tad iz mene izađe lavina toga. I onog što treba i što ne treba. I budem jako neugodna. Rekao bi moj muž da “rigam vatru”. I obično kad sve istresem iz sebe, mogu…
Krenem sinoć s prijateljicom u šetnju. Lijep je dan, konačno bez kiše, šteta bi bilo ne iskoristiti. Korak po korak, priča po priča (ko svako žensko, teme neiscrpne) pređemo 11 kilometara, hodale 2 i po sata. Nisam ni osjetila dok nisam došla kući. Kako sjedoh osjetim da me noge bole, ruke bole…U 8 h obukoh…
Spletom nekih životnih okolnosti za koje nikad niste pomišljali da će se dogoditi, preko noći postanete javna ličnost. To znači da u svakom pogledu izgubite pravo na privatnost (iako kažu da svaka osoba ima to pravo). Nekad opušteni i nasmijani, bez puno razmišljanja što ćete gdje reći, kako se obući, kako hodati, kako se ponašati,…