Već sat vremena sjedim pred vratima anesteziologa i čekam da pogledaju nalaze i daju zeleno svijetlo da mogu u četvrtak pod nož. Čekanje me inače izlučuje… Danas specijalno. Brojim pločice, Brojim ljude što prolaze,čudim se toj zeleno plavoj boji zidova. Vrata su istrugana, vjerojatno od ležećih pacijenata koje prevoze. Pod maskama ne možeš razaznati lica. Sat na zidu mi se čini tako glasan… Tik-tak, Tik-tak…
Čekanje
Eh, aj da bar nešto fino čekaš, al ovako… Sritno ti. 🙂
Nekako su čekaonice u bolnicama stvorene da posebno istraumiraju ljude.
Ali ne brini, sve će (to) dobro biti. :))
Sretno pčelice…