Knjiga vs. TV

U svakoj fazi života sam imala neke “naj” knjige koje su me držale u tom periodu. Počevši od “5 prijatelja” (dakle škola), preko Danielle Steel i H.C. Meyer i njihovih ljubića kroz srednju školu, pa Agathe Cristie i sl. Zadnjih godinu dana sam u fazi Kriminalistike (koja me uvijek privlačila), pa su mi zadnja pročitana štiva Kad jaganjci utihnu – po 3 put, Holcroftova pogodba od Ludluma i sl djela. Međutim, filmove ne mogu gledati na tu tematiku. Jednostavno nemam živaca, i sve ono što čitam uz knjigu, dok gledam film čini me napetom, a to mi nije potrebno. Tako da što se tiče filmova mogu pogledati samo nešto laganog sadržaja, tipa komedije i ljubića, nešto što me neće napinjati :))) Serije – nikad nisam pratila nešto posebno, pogotovo ne one u nastavcima. S užitkom pogledam Navy CIS-LA i New Orleans, Zločinački umovi, Castle i slično.
Odoh ja daleko od onog što htjedoh reći…
Pročitanu knjigu nikad nisam doživjela poslije na filmu. Jedno od dražih štiva kroz život mi je knjiga “Mostovi okruga Madison”, ronila sam suze dok sam čitala, a film…ništa, bez emocija. Nikako Eastwooda nisam mogla smjestiti, jer mi je on za vesterne i ne mogu objasniti, ali bilo me je negledljivo nakon knjige.
Ista situacija u novije vrijeme, razvikani hit, bestseler, 50 nijansi sive. Progutala sam knjigu, jer me više od seksualnih aktivnosti, zanimala pozadina priče famoznog mr. Grey, a kad sam došla u kino gledati, samo me smijeh spopadao. Kod mene je ili jedno ili drugo. Nikako oboje.

4 komentara

  1. I ja sam citao 5 prijatelja i Agatu. Kasnije sam saznao da je ona najprodavanija odnosno najcitanija autorica krimija na svijetu.
    50 nijansi nisam ni citao ni gledao. Eastwood mi je jak. Samim pogledom moze vise iskazati nego mnogi dugim monologom. Svida mi se njegov minimalizam.
    Mogu ti preporuciti i njegova novija djela … Gran Torino npr.

Komentariši