Spletom nekih životnih okolnosti za koje nikad niste pomišljali da će se dogoditi, preko noći postanete javna ličnost. To znači da u svakom pogledu izgubite pravo na privatnost (iako kažu da svaka osoba ima to pravo). Nekad opušteni i nasmijani, bez puno razmišljanja što ćete gdje reći, kako se obući, kako hodati, kako se ponašati, počnete silom prilika voditi računa o svemu tome. Izlazak sa prijateljicama koji se sastojao od koje čašice ljutog, puno smijeha i plesa vas počne zamarati kad primijetite da često nečija kamera na mobitelu počne hvatati baš vas. Nema opuštanja na javnom mjestu, samo nabačen kiseli osmijeh i želja da to što prije završi. Psovke koje ponekad izlete progutate u čas.
Starke i pocijepane farmerke se iz prvih redova malo pomalo miču u kutove ormara u kojima se taloži ono što godinama nisi obukao i čeka neko svoje vrijeme. Njih zamjenjuju salonke i crne hlače. Lice neopterećeno šminkom počneš farbati u razne boje, ovisno od prigode.
I sve mi se čini da tim putem gubiš neko svoje JA i da ne prepoznaješ sam sebe na momente. Ima li smisla?
JA!
U čemu si se proslavila @pčelice? Btw dobar tekst, dobra poanta.
Vrtlog: neka za sad ostane ta doza anonimnosti 🙂 Ne bi više bilo fora da ovdje opušteno pišem.
Nema smisla. Treba ukombinovati da ostanes svoja i da zadovoljis te neke kriterije minimalno. Vise ostani svoja jer sve ostalo je samo maska i gluma.
o,sad si VIP.
daj autogram 😀
-Sreća: Trudim se, samo nije lako kao što se čini.
-uljezica: vraga sam Vip, ali eto neke okolnosti te isture u prve redove.