Bilo mi je 20..Naivno i neiskvareno biće, uživalo u svojoj mladosti i svemu što ona nudi. Upoznah Njega, sasvim slučajno kroz posao. Onaj KLIK se čuo pri prvom pogledu.
Dugo sam se borila sama sa sobom da ne uzvraćam na poruke i pozive, odvraćala glavu od njegovog pogleda, ali (uvijek i uvijek ovo ALI) tijelo nije prihvaćalo alarme iz glave. Ti strujni udari koje bih doživljavala kad ga ugledam su postali nešto normalno. Napetost se između nas mogla rezati nožem. I popustih (kao jadno žensko ). A bio je zabranjen… 5 godina tajne ljubavi, dvostrukih života i najljepšeg perioda kojeg pamtim.
Otrijeznila sam se od te opijenosti, zalupila vrata prošlosti i krenula dalje. Samo sam ga jednom poslije srela. Nosila sam u stomaku jedan novi život, bila sam trudna i debela, ali i tad je rekao „Najljepša“. Nasmijala sam se i nastavila dalje…
Vrijeme radnje: SAD. Danima mi se mota po glavi. Kopam po uspomenama, koje opet pokušavam zakopati duboko. Poželim ga vidjeti. Guglam ime, guglam i tražim. Sjetim se da mu kćer nosi moje ime, opet guglam. I ugledam ga. Nije se promijenio. Na slici je još uvijek onaj zaigrani smiješni lik iz crtića, koji sa osmijehom baca na koljena. Poželim dotaknuti to lice, čuti onaj osmijeh, okupati se u sjaju njegovih očiju.
Gasi Pčelice Internet, mani se prošlosti, zapali cigar i skuliraj se!
Nikad nisan svaća kad neko nakon tako dugo vrimena poželi svog bivšeg. Meni su sve bivše završena priča, ja kad vidin da je to gotovo, ja automatski počinjem put mirenja sa situacijom i odvajanja od te osobe… Nikad nisan ponovo poželija da buden s nekon bivšon. A zanimljivo mi je da dosta ljudi, ostane s nekom kemijom prema bivšima, to mi je zanimljivo, iako to ne razumin.